I OPET KIŠE GOVORE
I kad počinju kiše da govore
znam da si u kapima ti
znam da su tu i riječi prećutane
i grč misli o neizrečenome.
I hladna jesenja kiša govori,
ono što nisam htjela da znam,
i sjeća me na vodene staze,
ulice kojima koračam sad.
Okrećem glavu da ne vidim,
gole grane dodiruju mi lice,
žurim , a ne mogu da pobjegnem,
svuda su tvoje ulice.
Нема коментара:
Постави коментар