SUSRET S MAJKOM


Zvono na vratima i čekanje,
blistavo lice i suze,
radost i nevjerovanje,
toplota u majčinom zagrljaju.
Razgovori i misli, prolaze minuti,
saznanje o kratkoći susreta,
o propuštenim godinama i satima.
Vrijeme ne stoji, ne može mi vratiti
ništa od onoga zbog čega osjećam tugu,
tačka na kojoj sve prestaje i gdje sve
ostaje su oni moji grobovi, kojima se kao
pas, vjerno vraćam.
I to je vječno i to je jedina istina.
Sve drugo je trenutak.

                                                       29.08.2010.

I OPET KIŠE GOVORE


I kad počinju kiše da govore
znam da si u kapima ti
znam da su tu i riječi prećutane
i grč misli o neizrečenome.
I hladna jesenja kiša govori,
ono što nisam htjela da znam,
i sjeća me na vodene staze,
ulice kojima koračam sad.
Okrećem glavu da ne vidim,
gole grane dodiruju mi lice,
žurim , a ne mogu da pobjegnem,
svuda su tvoje ulice.