PUTNIK LJUBAVI

Putnik sam što plovi kroz vrijeme,
putnik sam što ne znam kuda me putevi vode,
samo kamenje života lagano guram
i ližem sopstvene rane da zaliječim boli,
neprestano žedna ljubavi.

I živim neke nove ljubavi
neke nove strasti,
ne dam da mnoga sjećanja krenu.
Jer onda bi bilo tužno, kao u jesenjoj bašti,
gdje uspomene pišu po lišću svelom.

Zato ljubavi tražim,
jer ljubavi imam ,u ovom srcu nijemom,
a kad sjećanje zaboli, prepuštam se mašti,
i tad zadrhtim cijelim tijelom.