U DJEČIJIM SNOVIMA


Duboko u mraku iskra zlati,
i tako nadu u sutra vraća,
a tiho i lijeno protiču sati,
a tama, svuda tama.
Nečujno tada dolazi slika,
djetinjstvo od zlata,
i kuca tiho na jedna vrata,
sonata iz klavira.
Prelijeću dirke po nitima duše,
svaka svoje mjesto ima,
melodiju pišu,trenuci sreće,
u dječijim snovima.
Pogledam i znam, da to sam dijete ja,
ne želim da izgubim ni jedan san ,
koji sam čuvala, duboko u grudima.