SJETA

Zagrli mene kao što grliš nemir,
kao što voliš tamu i prizivaš noć.
Zagrli jače i osjetit ćeš drhtaj,
i pokušaj da kreneš, nećeš poć.
I zvat ćeš me onda,
kad pomisliš da je kraj,
da izlaza nema iz lavirinta tog,
kad pokušaš da vratiš one stare dane,
kad pokušaš čežnjom da ispereš bol.