SAN


Opet si mi sinoć,
Dolazila kćeri,
I u snu si meni,
Ko’ na javi bila.
Smijala se zvonko,
I pričala sjetno,
Nikada ja tako,
Srećna nisam bila.


Pitala sam:
“ Da li ćeš,
Moći opet doći ? “
A ti reče :
“ Hoću, ne brini
Se majko ! “
Gledala sam tvoje,
Nasmijane oći,
Poželjela da zauvijek,
Sve ostane tako.


Zašto sebe lažem,
Kada mrzim laži,
I mogu te vidjet,
U snovima samo.
Dođi kćeri opet,
Da poljubis majku,
Da jos jednom varkom,
Ispunimo bajku.





14.07.2009.