NJEGOV PUT
I ne usuđujem se da kročim na njegov put,
stojim nijemo sa strane,
gledam krvave otiske na putu, trnje i kamenje,
stojim oborene glave.
Pitam te za put kojim trebam poći,
dok za mene, ovo, malo nade ima,
spustio si ruku, oborio oči,
od tuge u mojim očima.
3 коментара:
Ne plasi se, njegova ruka je uvek ispruzena
Da , uvijek je On tu za nas.
Dragi prijatelju pparadiso,baš tako sam i osjećala dok sam ovo pisala.
Постави коментар